Radionice
- Objavljeno u PreOKRET Br. 2023/87-88
- Broj pregleda: 10
Kao deo programskih aktivnosti NOOIS-a (Nacionalne krovne organizacije osoba sa invaliditetom) pre dve godine su uvedene radionice koje su primerene ženama sa invaliditetom. Žene učesnice su osobe sa invaliditetom iz raznih organizacija i gradova širom Srbije — iz Beograda, Smedereva, Novog Pazara, Žarkovca, Valjeva, Novog Sada i Rume.
Jake žene
Aktivnosti vodi Tatjana Stojšić-Petković, psiholog, predsednica NOOIS-a i majka dve devojke. Sa nama je podelila svoje utiske: „Družimo se preko zoom platforme dva sata svakog meseca, a naravno najlepša su viđanja i radionice koje se održavaju uživo. Tada je naša produktivnost veća. Pričamo i diskutujemo o temama koje za cilj imaju podizanje samopouzdanja kod žena. Bez obzira na starosnu dob naših učesnica, da li imaju decu ili ne, sve smo mi na istom putu na kome želimo da budemo poštovane i vrednovane baš takve kakve jesmo. Kako smo na radionicama zajedno već duži vremenski period, učimo jedne od drugih. Na našim okupljanima sve je dozvoljeno, i suze i smeh. Jedna drugoj smo podrška, osmeh i radost. Kad sam se upustila u ovu priču, nisam bila svesna kakav će efekat svega toga biti i uticaj koje će ovo osnaživanje imati. Izuzetno sam srećna i ponosna na sve žene koje su učesnice radionica."
Značaj ovakvog vida okupljanja i druženja najbolje se reflektuje u komentarima koje smo dobili u razgovoru sa ostalim ženama koje učestvuju u ovim radionicama.
Olivera Čikić iz Beograda, osoba koja živi sa stanjem cerebralne paralize: „Radionice mi znače iz više razloga, upoznajemo jedna drugu na specifičan način, razmenjujemo iskustva u rešavanju problema, razumemo jedna drugu i kad imamo različita mišljenja. Znam da je ova grupa žena dobronamerna i spremna da podeli i lepe i teške trenutke. Delimo ideje o tome kako da menjamo realnost koja je za žene sa invaliditetom u ovom društvu veoma izazovna. Učimo da postanemo najbolja verzija sebe."
Jelena Pantić iz Smedereva, korisnica kolica, majka male devojčice: „Podrška i ženska solidarnost, jačanje ženske grupe koja će menjati zakone i štititi našu ciljnu grupu u vladi."
Marina Jeremić iz Novog Sada, majka dva mala dečaka, osoba koja se teže kreće i živi sa stanjem cerebralne paralize: „Ove radionice mi puno znače. Osnažile su me, povećale samopouzdanje, naučile su me da poštujem sebe. Dale su mi vetar u leđa."
Marija i Jelena Šofranac, sestre bliznakinje iz Valjeva koje žive sa stanjem cerebralne paralize: „Prijaju nam raznolike tematske radionice koje utiču na podizanje samopouzdanja, ali najviše nam prija razmena iskustva, informacije o dešavanjima i o aktivizmu žena sa invaliditetom. Lepo je znati da, bez obzira na daljinu i to što su ostale učesnice odrasle u drugim gradovima, možemo računati jedna na drugu. Stekle smo prijateljice kojima se iskreno radujemo i sa kojima možemo da razgovaramo bez opterećenja. To za nas dve ima terapijsko dejstvo."
Svetlana Janković-Beljanski iz Valjeva, majka jedne devojke i novosadska snajka, veliki borac za prava OSI: „Grupa je skladna i funkcioniše po principu sve za sve, sve za jednu i jedna za sve. Danas nas povezuje jaka harmonična veza. Sve se radujemo susretima kao mala deca. Međusobno smo razvile i produbile svoja poznanstva i družimo se veoma često i van grupnih radionica. Svaki put posle radionice ili susreta osetim pozitivnu energiju, sreću i radost. Više se smejem i lakše se suočavam sa problemima."
Kao učesnica radionica, imam priliku da budem deo ove sjajne grupe „Jake žene". Kad su radionice počele da se održavaju kao redovne programske aktivnosti, bila sam zabrinuta zbog svog otežanog govora i komunikacije. Kako radionice traju već više od dve godine, učesnice su se na to navikle, trude se da me razumeju i potreba za prevodom mog otežanog govora je minimalna. Moj omiljeni deo radionica je joga smeh, učenje smejanja. Smatram da je smejanje i deljenje naših različitih životnih priča stvorilo posebnu vezu među učesnicama i sa pravom nosi ime „Jake žene".
Jake žene i Jelena Radović
