Poezija
- Objavljeno u PreOKRET Br. 2023/87-88
- Broj pregleda: 10
Pesme — Željko Kanurić
GOTAM SITI
Pred mojim pogledom
osvetljeni prozori
sijaju kao dijamanti
u nepreglednoj širini...
Poda mnom leži grad
Stojim na visokoj ivici
Dole ispod oblakodera
promiče reka automobila
kao krv u mojim venama
Sa udaljenog tornja
u središtu parka
čujem svaki noćni sat
kad zvono izbija
Moj grad ne spava
Čujem šum pacova
u podzemnim cevima
Vidim pir mačaka
pored kanti za otpad
Malopre sam uhvatio
dvojicu lopova na delu
Policija usporeno
pristiže na uviđaj
Grešni čovek odlaže
svoju masku uz uzglavlje
drhti i strepi da mu maska
javno ne spadne sa lica
Moj grad diše
Vidim nečije ruke krvave
koje se uzalud nadaju
da će jutarnjim Suncem
biti zauvek oprane
Vidim jednog političara
koji produžuje tajni dogovor
sa trgovcima heroina
da nastave da truju ljude
Čujem još budnu majku
kako pevuši pesmu
svom uznemirenom detetu
koje je napokon zaspalo
Moj grad ne spava
Taksista dovodi kući
pijanog čoveka i odlazi
Pijančeva žena psuje
i ne otvara mu vrata kuće
U jednoj sobi vreme je stalo
zanesenim ljubavnicima
Na stolu im ostaci od večere
i nedopijeno crveno vino
Jedan čovek se ranije probudio
i brzo se sprema za prvi
jutarnji autobus da bi
na vreme stigao na posao
Moj grad diše
Noć postaje mirnija
lagani povetarac
podiže mi plašt
sustiže me umor
Pogledam u zvezde koje blede
i poželim im laku noć
Laku noć vredni pekari
laku noć pošteni policajci
laku noć čistači ulica
laku noć uvek budni bolničari
laku noć dečaci i devojčice
laku noć kasne konobarice
laku noć sanjari
laku noć pesnici
laku noć molitvenici
laku noć crtači stripova...
Laku noć veliki grade
Skidam masku slepog miša
i svoj crni plašt
Uskoro će svanuti...
Betmen odlazi da spava
KAO SLOBODA
Nebo plavo
kao što je sloboda
sada sanjam ja
Razbijene komadiće
slobode
sada skupljam
i sastavljam
kao stari vitraž
u genima
mog naroda
U kratkom snu
rukom pokušavam
da dodirnem
slobodu
ali ne mogu
dok ptica slobodna
prolazi granicu
moga sna
Nema ni ključa
ni katanca
a ja sanjam
nebo plavo
kao što je sloboda
koraka
Umeti umreti
umeti živeti
sobom slobodu
kao poklon ću uzeti
uzanim
prašljavim putem
smelo ću hodati
i kap crvenog vina
sa usana njenih
živ i zdrav ću
uzeti
BUNDEVARA
Žuta kao blago Sunce
u smiraju dana
Topla kao detinjstvo
u naručju majke
Lisnata kora pite
krcka pod prstima
kao svenulo lišće
u vetru jesenjeg dana
Tropski miris vanile
struji kuhinjom
kao diskretni parfem
devojke drage
Bogata mineralima
iz zemlje i svetla
naizgled skromna
kao dinar žuti
Bundevara je
u mojoj ruci
moje slatko blago
